Kako ti dula pomaže posle porođaja? (I deo)

Koliko vremena treba da se iskustvo rađanja „slegne“?

Pričam nedavno sa mamom kojoj sam bila podrška na porođaju i nekako svaki put kroz razgovor (ne znam kako) stignemo do porođaja opet, i ako bi možda moglo da se kaže da smo sve već rekle…

Nekako uvek ispliva neki novi detalj, neko novo sećanje, emocija, doživljaj i ja jako uživam u tim razgovorima (i mnogo se smejemo)…

Zašto je važno da se priča?

Zato što kroz prepričavanje dolazimo do novih spoznaja, sklapamo priču i njen tok, jer u porođaju nemamo jasnu predstavu o vremenskoj liniji…

A trebaju nam svi delovi priče kako bismo to iskustvo prihvatili celim telom…

Kod neprijatnih iskustava vrlo često potisnemo delove koji nam se ne dopadaju, ali i oni su deo nas i potrebni su nam…

Bilo da je iskustvo kojeg se rado sećamo ili iskustvo za koje mislimo „bolje da sve zaboravim“, tamo gde nam fale delovi priče, to ostaje zaglavljeno kao teret koji ne možemo da „skinemo“….

Kako doći do detalja i delova porođaja kojih se ne sećamo?

Uz pomoć dule. Dula je ona osoba koja pruža kontinuiranu podršku i koja može da ti pomogne da se prisetiš kako je sve teklo, koliko je trajalo, šta si ti radila, šta su radili ostali učesnici (ako ih je bilo)…

I za to je takođe potrebno vreme… Vrlo često kroz par meseci se „slažu kockice“ kako bi dobila kompletnu sliku… I nije gotovo dok se ti ne osetiš celovito…

Zato je osim konkretnog prisustva na samom porođaju, posao dule da objektivno posvedoči tvom iskustvu kako bi mogla lakše i nežnije da ga prihvatiš takvog kakvo jeste.

Sa druge strane, svako od prisutnih ima svoje viđenje i sjajno je ako postoji mogućnost da se sa svima ispričaš kako je tvoj porođaj izgledao u njihovim očima… Ovde mislim na partnera (bez obzira da li je bio prisutan ili ne), babicu i sve ostale koji su se tu zadesili makar i kratko.

To na žalost nije uvek moguće, naročito ako se porođaj dogodio u porodilištu gde ne poznaješ medicinski tim, ako su se menjale smene i slično (meni je falilo mnogo delova priče nakon prva dva porođaja u porodilištu gde sam bila sama). Evo i jedna dobra vest, i na tome može da se radi bez obzira koliko je vremena prošlo.

Šta dobijaš kada kompletiraš porođajnu priču?

Samo neki od benefita koji utiču na tebe, tvoje majčinstvo i odnos sa detetom su:

  • Prihvatanje i razumevanje šta se dogodilo
  • Nestanak osećaja krivice
  • Bolja povezanost i razumevanje deteta i obrazaca ponašanja
  • Olakšanje
  • Prisutnost
  • Viđena si i saslušana bez osude, poređenja i umanjivanja tvog iskustva

O porođaju treba da se priča, i to mnogo da se priča, čak i kad misliš da više nema šta da se kaže. I tvoju priču treba neko da sasluša (bez onoga „a nije to ništa, znaš ti kako je komšinica Milka…“), jer je tvoja priča jedinstvena, važna i vredna baš takva kakva jeste i izuzetno je važan deo tebe i tvog života.

Ako te zove da prođemo kroz taj proces zajedno, budi slobodna da mi se javiš.


Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Потврдио MonsterInsights